Nije toliko ni do elektronike..
Koncerti, partije, cak i predstave su pod opsadom komercijalnih wannabe managera ili pak raznoraznih magaraca koji ljeti prodaju nesto ulaznica i onda zimi iz neke rupe blate bilo kakav pokusaj reanimacije osjecaja koji nam je svima nama drag..
Najlakse se je sjatit nekom na ledja okrenuvsi 92. Obozavao sam izreku da treba svakom dat sansu, medjutim sve ode nizbrdo kada zivimo u vremenu materijalnog, u vremenu kada se rezultat ocekuje preko noci i koriste se sva moguca sredstva da se taj cilj ostvari..
Super je kad se neko skolovan sjati u ovaj nas mali svijet i donese dozu profesionalizma medju nas samouke, medjutim kad takav isti dodje sa potpuno drugom namjerom, onda imamo problem..
Dati nekom sansu znaci podrzati ono sto radi u nekom vremenskom razdoblju dokle ti zadovoljava osjetila, odnosno kad ne ode u crveno..
Izbor je takodjer jedna stavka koja ima tezinu, i ona kao takva umire, jer izbora bas previse i nemamo, ocigledno, stoga mislim da je rjesenje upravo u ovom sto govorim, a to je davanje sansi necem novom..
Povratak u Underground mi je svakako nit vodilja za moje planove u 2012.,u puno manjem omjeru, ali sa puno vise snage..
Nekako smatram da iskru u ljudima ne treba traziti baterijom, ali im svakako treba dati doznanja da je imaju, u bilokojoj ona boji tinja.
Svjedocio sam razgovorima sa ljudima koji su ostavili godine truda i energije u svojim radovima, neki se smatraju uspjesnima, neki ne, sto je i manje vazno, jer ih sve veze ista stvar, a to je ljubav prema onome sto rade..
Zivimo u dobu megalomanije, nista preko par tisuca ljudi nije vrijedno spomena, nista osim same spice vise nije fora, niti ce ti prvi do tebe preporuciti nesto drugo nadjes li se u njegovom gradu. Sve je to jasno kao dan jer zivimo u takvom vremenu, ali zasto pobogu ne prokopati malo dublje kroz te sve medije i probati dati sansu onom sto ne iskace iz pastete?
Rijec scena ima svoju tezinu, no ona se mijenja, kako u kazalistu, tako i u glazbi, i svakako ju je potrebno osvjezavati. Ono sto me okruzuje i budi potrebu za ovakvim textom su upravo te daske koje zivot znace. Prasnjave su i stare, ali su jos uvijek tamo.
Boze kako mi fale Lazareti..

